Diplomirani sam nastavnik matematike i informatike. I u prethodnih 11. godina sam pomogao 290 učenika iz 6 različitih zemalja da razumiju mnoge važne oblasti matematike.

Međutim, daleko važniju lekciju sam ja naučio od njih. Bilo je to dok sam radio kao nastavnik u osnovnoj školi.

Svojim očima sam vidio da…

Nisu problem nastavnici - iako ima izuzetaka. Nije radi se ni o teškom gradivu - mada ponekad zna biti. Problem je što se matematika danas predaje u okruženju koje ne daje rezultate.

Evo na šta mislim…

U tipičnom razredu 3-4 učenika aktivno prate nastavu. Još toliko ih se „održava iznad vode“ dok preostala većina učenika uopšte ne učestvuje. Nit’ prate, nit’ pitaju, nit’ pokušavaju.

Rezultat toga nije samo slabije znanje, nego i psihološki efekat: matematika prestaje biti društveno prihvatljiva aktivnost! Drugim riječima:

I to nema veze sa inteligencijom djeteta nego sa ambijentom. E zato učionica više nije optimalno mjesto za učenje matematike.

U isto vrijeme, većina te djece ima kapacitet i znanje da savlada matematiku. Ovo nije pretpostavka nego zaključak na osnovu rezultata.

Kada se ispune dva uslova - da dijete uči izvan klasične učionice i da pritom uloži minimalan, ali kontinuiran trud - razumijevanje gradiva se brzo povećava pa im samopouzdanje raste.

Zato nerijetko popravljaju ocjene i za dvije iznad. To se ponavlja dovoljno često da više ne može biti slučajnost.

Ne prelazimo dalje bez razumijevanja. Svaki učenik mora pokazati da je savladao cjelinu prije nego što idemo dalje. Nema ono „idemo dalje pa ćemo se vratiti“. Svaki učenik mora dati povratnu informaciju i pokazati mi da razumije.

Matematiku objašnjavam kroz stvarni, opipljivi život djeteta tako što gradivo povezujem sa konkretnim primjerima kao što su novac, prostor, svakodnevne situacije. Jer nije mi cilj da dijete zapamti formulu, nego da razumije zašto ona postoji.

Stalno prilagođavam metode učenja djeci. Jer ne uče sva djeca isto. Zato ne postoji jedna fiksna metoda. Nego vizualiziram, pojednostavljujem, poredim. Ukratko koristim ono što funkcioniše. Tako da im matematika konačno ima smisla.

Zato što djeca vole ovakav način. Opuštenije se ponašaju u ambijentu svoje sobe. Lakše razmišljaju kada nisu stalno izložena pritisku. Osim toga ne boje se pogrešnog odgovora jer nemaju osjećaj da ih neko gleda.

E zato je kamera ugašena u 95% programa.

Međutim, to ne znači manju odgovornost. Znanje se vrlo brzo dokažu tamo gdje je najvažnije: u školi - na prvom usmenom ili kontrolnom.

Znam da djeca imaju puno obaveza prema školi. A mnoga idu na sekcije i treninge. Zato mi nije cilj da im matematika postane „još nešto“. Cilj mi je da im bude podnošljiva i razumljiva. Pa čak i ugodna. Ne zadajem im dodatne zadaće.

Zato Mentorski online program ne osjećaju kao “kaznu”. Nego im postane vannastavna aktivnost kojoj se rado vraćaju.

Naka djeca ostaju sa mnom godinama. Od 6. osnovne pa do srednje škole. A često se priključe i braća ili sestre. Često nastavljaju školovanje na smjerovima koji zahtijevaju ozbiljnu matematiku. A neke pripremam i za takmičenja.

I sve ovo se ne dešava zato što ih „tjeram“, nego..

Jer ne obećavam roditeljima čuda - pa da dijete zbog toga osjeća neki pritisak. Niti trgujem pričom o motivaciji - jer se ona u mojim programima podrazumijeva.

Napravim sigurno okruženje u kojem dijete shvati da matematika nije neprijatelj. I način rada koji u praksi radi.

Pa ako je ovo ono što vaše dijete treba - znate koji je sljedeći korak: Javite se. Pogledajte kako funkcioniše mentorski program i provjerite da li je ovo pravi model za vaše dijete.